Zašto je logotip sam po sebi najskuplja stvar koju možete da naručite
Logotip je jeftin za naručivanje i skup za održavanje. Trošak stiže kasnije, na rate: vizit karta kojoj je zatrebalo drugo pismo koje niko nije izabrao, majstor za table koji traži vektorski fajl koji ne postoji, saradnik koji bira plavu od oka jer vrednost nigde nije zapisana. Svaka od tih sitnica je odluka koju je doneo onaj ko se zatekao za računarom, a identitet nije ništa drugo nego zbir tih odluka. Kupite li samo znak, kupili ste jedini deo identiteta koji traži najmanje discipline da se održi.
Vizuelni identitet upravo te odluke sklanja iz svakodnevnog posla. Boja prestaje da bude stvar ukusa i postaje vrednost. Tipografija prestaje da bude ono što je već instalirano na laptopu. Logotip dobija najmanju veličinu, zaštitni prostor i spisak situacija u kojima sme da se pojavi. Ništa od toga nije ukras — to je infrastruktura koja omogućava firmi od troje ljudi da izbacuje materijale koji izgledaju kao da iza njih stoji tridesetoro, dosledno, bez dizajnera u sobi svaki put.
Drugi razlog da se radi ceo sistem jeste taj što je to jedini način da se sazna da li znak uopšte funkcioniše. Logotip lepo stoji na sredini bele prezentacije, ali to ne dokazuje ništa. Mora da izdrži reljefnu štampu na kartonu, inverziju preko fotografije, visinu od dva milimetra u podnožju sajta i sečenje u krug koje nijedna društvena mreža nije pitala smete li. Primene zato crtamo uporedo sa znakom — da slabosti isplivaju tokom projekta, dok su još jeftine za ispravku, a ne osamnaest meseci kasnije na tabli koju ste već platili.
Radimo sa malim preduzećima i studijima u Novom Sadu i širom Srbije i Evrope: ugostiteljstvo, arhitektura, nega kože, hrana, zanati. Svaki identitet gradimo iz posla ka spolja, a ne iz trenda ka unutra, i svaki predajemo sa izvornim fajlovima i pravilima — da ostane vaš.